Danas od nečega strepim.
Nešto me muči i sva treperim.
Moje ruke se tresu i telo mi se ledi
Slušam sebe i mislim da će nešto da se desi.
Znam… Osećaj me nikad ne vara!
Puštam se u tome i posmatram…
Posmatram svoje telo i svoj um.
U mislima ja tonem dok tražim put.
Do odgovora želim stići,
iz sveg glasa sa sobom se borim
da nadvladam se i tada tonem.
Bez rešenja. Ostajem u tome nesnadjena.
Nesnadjena, sama, u tom bolu za rešenjem.
Dok put još uvek u nadi tražim…
Ostajem da mučim se, treperim….
Čekajući da sve se ovo samo ublaži.
Dunja Popović