Ne mogu da se borim
I ne mogu da pričam.
Sve što stvorim,
kao da je ništa.
Kada te nema,
nema ni mene.
Kada sam sama
sve u meni vene.
I zašto se stalno
na uvek isto vraćam,
kada prošla je ponoć
I moja duša sva je od stakla.
Dunja Popović