Španski umjetnik Joan Miró je dugo sanjao da otvori veliki atelje, a to je i učinio 1956. godine na Majorci. Nakon 60 godina, Galeria Mayoral iz Barselone je u Londonu javnosti predstavila repliku ovog ateljea sa svim predmetima koji su se u njemu nalazili – raštrkani među 25 njegovih najpoznatijih slika i crteža.  Dok je radio u Španiji, Miró je slikao u prostorima gdje je “jedva mogao da se okrene”. Nakon selidbe u Pariz, njegovi radni uslovi su postali samo malo bolji. “Moj san je, kada se negde skućim, da napravim veliki atelje”, napisao je u eseju “I Dream of a Large Studio” 1939. godine za francusku umjetničku publikaciju.

Miróov atelje na Majorci

Ovaj san je ostvario 1956. godine, kada je otvorio prostran atelje na mediteranskom ostrvu Majorka, gdje je odveo svoju porodicu nakon Drugog svjetskog rata. Atelje je projektovao njegov blizak prijatelj i katalonski arhitekta Josep Lluís Sert, a u njemu je proveo svoje najproduktivnije godine. U ovom ateljeu je slikao sve do svoje smrti u 90. godini života 1983. godine.

Uoči 60. godišnjice od otvaranja ovog ateljea, javnost sada ima priliku da zaviri u radni prostor ovog velikog umjetnika i nauči više o njegovom načinu rada. Izolacija, tišina i otvoren prostor su bili ključni za Miróov rad. Prostranost ovog ateljea ga je kreativno oslobodila i ubrzala njegovu umjetničku evoluciju. Za razliku od skučenih prostora u kojima je prethodno radio, ovdje je mogao da položi svoja ogromna platna na pod i prska boju po njima. To je dovelo do ekspresivnijih slika u kasnijem periodu.

Ova postavka predstavlja kopiju Miróovog ateljea do najsitnijih detalja, i pruža uvid u njegov kreativni nered i blage horderske tendencije. Na zidovima vise isječci iz novina, razglednice, osušeno lišće i brojne fotografije, uključujući fotografiju sa njegovog vjenčanja i fotografiju njegovog prijatelja Pabla Pikasa. Interesantni detalji su prazna boca Cava vina i glinene figurice tipične za Majorku. U ateljeu je izložena i prepiska sa arhitektom Sertom povodom dizajna ateljea, koji se u to vrijeme nalazio u Njujorku u egzilu nakon Španskog građanskog rata.

“Skrasio se na Majorci”, objašnjava Joan Punyet Miro, njegov unuk i istoričar koji je pomogao oko postavke ove izložbe, “jer je želeo da ga ostavlje na miru direktori muzeja, kolekcionari, trgovci umjetninama i novinari”. U tome je samo djelimično uspio. Ova izložba ukazuje na rastuće interesovanje za Miróa kao ličnost, a ne samo Miroa kao umjetnika.

“Kada je Miró zatvarao vrata svoog ateljea, znao je da prekida svaki kontakt sa spoljašnjim svijetom i da ulazi u svoj imaginarni univerzum”, objašnjava njegov unuk. “Ovaj imaginarni prostor, njegova realnost, uređen je u skladu sa mediteranskim svjetlom, bojama i oblicima.”