Postoji mjesto, ideja, pjesma, slika, miris, bilo šta što nas veže za djelove naše prošlosti. Gledajući iz današnjice, prošlost nam se čini kao strana zemlja čiji su pečati u pasošu sjećanja koja blijede sa vremenom. Ono što nas čini turistima u prošlosti jesu mjesta, ideje, pjesme, slike, ali i ljudi. Ljudi sa kojima smo tu prošlost djelili.

I nekad zalutamo putevima naše prošlosti. Renton se vratio u Edinburg, dvadeset godina nakon što je pokrao svoje prijatelje – Sick Boy, Spud i Begbie. Koji su čekali. Sick Boy je naslijedio pab, koji sve manje radi, ucjenjuje ljude; Spud je na heroinu i ivici samoubistva (kakvog ga Renton i nalazi), a Begbie pokušava uteći iz zatvora. Naravno, Begbie bježi iz zatvora magično kada se Renton vrati u Edinburg, i to na kakav način. Sve u svemu, u igri je dosta toga: novac, ucjene, kokain, heroin, ljubav, mržnja. I kroz sve to se provlači sjećanje; nostalgija koja grabi i podsjeća na surovu realnost i univerzalni problem bez rješenja – vrijeme kojega je sve manje.

Trainspotting 2, je duži od prvog dijela za nekih dvadeset minuta, ali ipak na narativnom nivou, prvi Trainspotting je ne samo bogatiji, nego i više jedinstven i to kroz korišćenje fantastičnih muzičkih numera kombinovanih sa atmosferom. U T2, Renton simbolično skida iglu sa ploče Iggy Popa, ne želeći da ga nostalgija proguta, kao što će, kroz cio film, gutati publiku.

I to ne samo kroz muziku, tu su i klasične scene potjere niz ulice Edinburga, koje se prikazuju Rentonu, posjećivanje škotskih brda (na koje je Tommy poveo prijatelje), prljavi toaleti i naravno – heroin. Zapravo, T2 je reciklaža dobrih stvari iz prvog dijela, uz neophodne osvrte na svijet u kojem živimo i biramo Instagram, Facebook i Twitter. I neizostavno – istoriju koja se ponavlja.