Poučne misli poglavice Sijuksa motivisaće čitaoce na razmišljanje o današnjem društvu i kritički osvrt na modernu-potrošačku kulturu

Luther Stojeći Medvjed je bio Oglala Lakota Sijuksi poglavica koji je, uz rijetke druge kao što su Charles Eastman, Crni Wapiti i Gertrude Bonnin, zadržao način života autohtonih ljudi Velike Ravnice prije i tokom dolaska, a i naknadnog širenja evropskih pionira.

Odgajan je u tradiciji svojih ljudi do jedanaeste godine, nakon toga je obrazovan u Carlisle Indian Inustrial Boarding School u Pennsyvaniji, gdje je naučio engleski jezik i engleski način života.

Poput njegovih navedenih savremenika, njegovi domorodački korijeni su bili duboki, ostavivši ga u jedinstvenoj poziciji da bude „kanal“ između kultura. Iako njegovo kretanje kroz svijet bijelaca nije bilo bez „uspjeha“–imao je brojne filmske uloge u Hoollywoodu, a njegova ostavština je bila zaštita načina života njegovih ljudi.

Do svoje smrti objavio je četiri knjige i postao vođa na čelu progresivnog pokreta usmjerenog na očuvanje baštine i suvereniteta domorodaca Amerike i tako postao poznat kao snažan glas u obrazovanju bijelaca o načinu života domorodaca Amerike.

Evo  10 citata velikog poglavice Sijuksi Indijanaca znanog kao Stojeći Medvjed koji će sigurno dovesti u pitanje puno toga što mislite da znate o „modernoj“ kulturi.

1. Hvale, laskanje, pretjerana pristojnost i profinjene, visoko zvučne riječi nisu bile dio Lakota pristojnosti. Pretjerani manire su se smatrale neiskrenim i stalni govornik se smatrao nepristojnim i nepromišljenim. Razgovor nikad nije bio započet odjednom ili na užurban način.
2. Djecu su učili da se prava pristojnost definira akcijama, a ne riječima. Nikada nisu smjeli proći između vatre i starije osobe ili posjetitelja, govoriti dok su drugi govorili ili ismijavati onesposobljenu ili unakaženu osobu. Ako je dijete nepromišljeno pokušalo to napraviti, roditelj bi ga odmah, tihim glasom, ukorio.
3. Šutnja je bila značajna kod Lakota naroda i davanje prostora šutnji prije razgovora je bilo rađeno u praksi istinske pristojnosti i obazirući se na pravilo da „misao dolazi prije riječi“, kako usred tuge, bolesti, smrti ili nesreće bilo koje vrste tako i u prisutnosti istaknutih i ‘velikih’, šutnja je bila znak poštovanja. Strogo pridržavanje ovog načela dobrog ponašanja je bez sumnje razlog zašto je bijelac ovo lažno karakterizirao kao stoičko ponašanje. On se smatrao mutavim, glupim, ravnodušnim i neosjetljivim.
4. Nismo razmišljali o velikim otvorenim ravnicama, prekrasnim brežuljcima, zavojitim potocima s zapetljanim tokom, kao „divljim“. Samo je bijelcu priroda bila „divljina“ i samo je njemu bila „zaražena divljim“ životinjama i „divljim“ ljudima. Za nas je to bilo pitomo. Zemlja je bila bogata i bili smo okruženi blagoslovima Velike Tajne.
5. Sa svim stvorenjima zemlje, neba i vode postojao je aktivni princip. U životinjskom i ptičjem svijetu je postojao bratski osjećaj koji je činio Lakota sigurne među njima. Neki su Lakota narodi postali toliko bliski sa svojim pernatim i krznatim prijateljima da su u istinskom bratstvu govorili zajednički jezik.
6. Ovaj koncept života i njegovih odnosa je bio humanizacijski i dao je Lakota narodu trajnu ljubav. Ispunilo je njihovo biće s radošću i tajanstvenošću života, dalo im je poštovanje za sav život, napravilo je mjesto za sve stvari u postojanju s jednakom važnosti za sve.
7. Za kožu je bilo dobro da dotakne zemlju i stari ljudi su voljeli skinuti svoje mokasine i hodati golim nogama po svetoj zemlji. Stari Indijanac još uvijek sjedi na zemlji umjesto da se osloni dalje od snage davanja života. Za njega, sjediti ili ležati na tlu je značilo moći razmišljati dublje i osjećati snažnije. Može vidjeti jasnije u tajnama života i približiti se u srodstvu s drugim životima.
8. Sve je posjedovalo osobnost, samo se ona u svom obliku razlikovala od naše. Znanje je bilo svojstveno u svim stvarima. Svijet je bio knjižnica, a njegove knjige su bila kamenja, lišće, trava, potoci i ptice i životinje koje dijele, podjednako s nama, oluje i blagoslove zemlje. Naučili smo raditi samo ono što student prirode uči, a to je da osjeća ljepotu. Nikada nismo grdili oluje, žestoke vjetrove, i oštri mraz i snijeg. To raditi znači pojačavati ljudsku uzaludnost pa čemu god da dođe prilagodili smo sebe, uz pomoć više truda i energije ako je bilo potrebno, ali bez prigovora.
9. Stari Lakota je bio mudar. Znao je da čovjekovo srce, daleko do prirode, postaje tvrdo. Znao je da nedostatak poštovanja za rastuće, žive stvari ubrzo dovodi do nedostatka poštovanja i za ljude te je zato držao svoju djecu blizu utjecaja prirode.
10. Civilizacija mi je nametnuta i nije doprinijela niti trunčicu mojoj ljubavi prema istini, poštenju i velikodušnosti.