Dokumentarni film “NEMA ALI!” je priča o novoj generaciji mladih ljudi, intelektualaca, koji imaju aktivan odnos prema životu , bore se za slobodu i demokratizaciju društva.

Zašto mladi ljudi iz jednog života koji ima jako kvalitetne osnove “problematiziraju” pitanja koja mogu “uznemiriti”i možda narušiti komoditet koji su realizirali na početku porodičnog života?

Djelimično odgovor na ovo pitanje daju prijatelji, Saša iz Istočnog Sarajeva, inžinjer kojeg je Haris, profesor istorije,  upoznao preko društvenih mreža gdje su razmjenjivali stavove o pitanjima u društvu koja su im važna, Melisa istoričar i arheolog iz Akademije znanosti i umjetnosti BiH, Aleksandar Trifunović urednik Buke ,Boris Maksimović pisac i prevodilac iz Banja Luke.

U filmu je  Slobodanka Macanović čija je lična drama u priči o Kazanima “inspirisala” Harisa za tekst koji je pobudio veliku pažnju javnosti. Njihove teme za čiju afirmaciju se zalažu nisu samo Kazani, to je i poziv,apel svim “živim” svjedocima ubijanja u ratu na cijeloj teritoriji BiH da otkriju lokacije grobnica ,da pomognu porodicama koje već 20 godina lutaju u potrazi za posmrtnim ostacima svojih najbližih…da ta priča bude završena u ovoj generaciji, da djeca koja će se tek roditi u “amanet” ne dobivaju potragu za masovnim grobnicama….Teme koju iniciraju ovi mladi ljudi su i potreba za obrazovanjem društva ,moralu i aktivnim odnosom mladih prema životu.

Kako prevazići strah da javni angažman ne bude sankcionisan,kako se pomiriti s tim da gubite “prijatelje” jer se vaši stavovi ne slažu sa stavom većine ili sa letargijom i ćutanjem vaše generacije? Kako svoju ljubav prema zemlji i gradu u kojem živite,odluku da ostanete, učiniti konstruktivnom?