Jugoslavija osamdesetih nije bila mjesto povoljno za razvoj tehnologije, što zbog zabrane uvoza tehnologije sa zapada, ali i zbog nepristupačnih cijena tada popularnih kompjutera. Najjeftiniji na tržištu su koštali nešto manje od prosječne mjesečne zarade jednog Jugoslovena ili Jugoslovenke.

Tako je, Voja Antonić, žurnalista, odmarao u Risnu i čitao o jednom takvom skupom računaru, kada mu je palo na pamet da umjesto skupih grafičkih kartica, koje su ovi kompjuteri koristili, programira softver koji će generisati sliku na ekranima.

Tako se rodila Galaksija, Jugoslovenski kompjuter čija je eksterna memorija bila kaseta, a monitor običan TV. Elementi Galaksije su dijelom uvoženi iz Graca, a dijelom su proizvodjeni na Institutu za elektroniku i vakumsku tehniku u Hrvatskoj.

Postojale su dvije verzije: komercijalna, koja je prodavana školarcima i “uradi-sam” verzija, čija se šema nalazila u časopisu “Računari u vašoj kući”, zahvaljujući kojem je, umjesto očekivanih stotinjak, napravljeno oko osam hiljada primjeraka Galaksije.

“Možemo pokrenuti kompjutersku revoluciju jedino ako imamo svoj domaći računar”, pisalo je u tom časopisu, koji je sponzorisao Galaksiju u izdanju krajem decembra 1983.

Galaksija se nikako nije mogla porediti sa računarima koji su tada bili dostupni na tržištu. Međutim, ovaj računar je pokrenuo mini revoluciju i zapanjio dosta ljudi, jer je pomogao programerima-entuzijastima da shvate kako kompjuter funkcioniše. Zahvaljući Vojinim genijalnim šemama i dijagramima, čak i davne 1984. ljudi su učili i razumjeli tehnologiju, bez koje se današnji život ne može zamisliti.