Finski obrazovni sistem se smatra jednim od najnaprednijih i najsavršenijih vidova obrazovanja. Finske škole su vjerovatno i jedine u svijetu koje rade po maksimi “Škola je drugi dom” – nastavnici se oslovljavaju imenom, atmosfera je krajnje pozitivna i otvorena, radna sa dosta priče i diskusije. Sve učionice su uvijek otvorene i dostupne, a učenici su obučeni kako njima odgovara – neki po školi čak hodaju u čarapama.

U Finskoj je obrazovanje besplatno za sve, na svim nivoima obrazovanja, imaju bespalatne obroke, socijalno i zdravstveno osiguranje, a đaci tokom  osnovnog školovanja dobijaju i besplatne udžbenike. Školama je najstrožije zabranjeno da prikupljaju bilo kakav novac od roditelja. U petom razredu škola plaća čak i kampovanja, izlete, pozorišta.. Osnovna škola traje 9 godina ( 6 + 3 ),  a srednja škola 3 godine, mada oni koji žele mogu srednju školu da završe i za dvije godine, a đaci koji imaju problema sa učenjem ili svakodnevne treninge mogu da idu po “sporijem programu” od četiri godine – što samo pokazuje činjenicu da je svima pružena jednaka mogućnost doživotnog usavršavanja, čak i u privatnim školama.

Jedan radni dan finske škole počinje u 7:30 ujutru – đaci dolaze, ostavljaju svoje stvari u zasebne plakare, pozdravljaju se sa svim (naravno, svi se poznaju) drugarima, javljaju se nastavnicima, sve to do početka nastave, kada đaci odlaze u svoja odjeljenja, koja dobijaju imena po pojmovima iz prirode – imena biljaka, životinja itd. Kako postoji i određen broj djece sa posebnim potrebama, država organizuje posebne taksije za njih, i kada je svako u svom odjeljenju – nastava može da počne.

U školama, pored prostranih i svijetlih učionica čiji su zidovi pastelnih veselih boja, postoje i teretana, biblioteka, soba sa muzičkim sadržajem, studio za glumu, prostorija za naučna istraživanja, ali i prostor za odmaranje, gdje postoje fotelje i sofe za učenike. Takođe, u finskim školama prebivaju i životinje – kornjače, zečevi, ribice.., kao i veliki broj biljaka o kojim učenici vode računa, učeći se odgovornosti i ljubavi prema prirodi. Uz to, saakupljaju i materijale za reciklažu.

Nakon  iscrpljujućeg rada, dolazi i obrok – ćufte, pire, salata.. Djeci je omogućeno da pomažu kuhinjskom osoblju. Svi jedu zajedno, na ogromnom stolu na kome se obavezno nalazi vaza sa cvijećem, tokom cijele godine. Statistike kažu da djeca u školama najviše vole da jedu mariniranog lososa, desert od borovnica, lazanje, vegetarijanske palačinke… Naravno, i nastavnici jedu zajedno sa djecom. Po završetku, svako sklanja za sobom, i svo suđe se odnosi u prostor namjenjen za tu svrhu. Besplatni obroci u finskim školama se služe još i od 1946. godine.

Časovi traju do perioda između 12:00 i 14:00, zavisno od uzrasta. Kako roditelji neke djece rade i posle tog termina, mlađa djeca mogu da ostanu u školi.

Dobro je znati da ni  finska djeca nisu uvijek anđeli, ali pristup rešavanju problema je fascinantan – čim se kod djeteta uoči pad zainteresovanosti ili kontinuirani pad u uspjehu, roditeji se kontaktiraju radi uvida uzroka, ili recimo, ako se uoči da je neko na putu ka porocima, škola odmah alarmira najbolje ustanove koje se bave tim problemom.

Ono što je najbitnije u  Finskoj je upravo činjenica da je radna etika uvijek bila na najvišem nivou i da su Finci, kako u prošlosti, tako i danas, ubjeđeni da samo  kontinuirani rad i  učenje mogu dovesti do uspjeha, kako na ličnom , tako i na planu razvitka društva, dok je na našim prostorima nerijetko mišljenje da uspjeh u životu zavisi od veze i kom političkom klanu pripadaš. Dok god bude postojao takav stav, reforme su samo očajan pokušaj koji samo vodi u propast. Učenje jednostavno nikada ne smije da izgubi vrijednost.

Niko ne može da bira kakav će se roditi, ali svako može da izabere kakav će čovek postati.

Finsko obrazovanje ne samo da olakšava svaki način rada, već i daje vidljive rezultate. Finska je nerijetko među prvim zemljama u PISA testiranju.

Nije tajna da mnoge države žele da kopiraju finski obrazovni sistem. Ali, čak i ako se udžbenici do detalja prekopiraju, ako se sav raspored aktivnosti prepiše, najsavremenije škole naprave, bez dobrog osoblja će biti nemoguće funkcionisati. Stoga, u Finskoj je najteže upisati medicinu i učiteljske fakultete. Ne postoji nastavnik koji nema univerzitetsko obrazovanje. Plate su nešto ispod državnog prosjeka, međutim, ugled i poštovanje koje to zanimanje nosi je samo po sebi nagrada. Svaka osoba koja želi da bude nastavnik ili nastavnica, mora da prođe praksu i u školama za odrasle, u multikulturalnim sredinama, da poznaju savremenu tehnologiju, i da prođu niz treninga za rad sa djecom sa posebnim potrebama. Dobar nastavnik nije samo onaj koji poznaje svoj predmet – već onaj koji svoj predmet prilagođava učenicima, obavljajući istraživanja, pišući naučne radove.. sve u cilju lakšeg i uspješnijeg rada sa djecom.

Dakle, ne postoji ništa što bi ukazivalo na hijerarhijsko vrednovanje položaja, nastavnici ne forsiraju nadarene učenike, a nadareni učenici se ohrabruju da pomažu ostalima ako je nastavnik zauzet.

Veoma bitan segment u finskom obrazovnom sistemu je feedback. Đaci na svakih sedam nedelja pišu šta je bilo dobro, šta smatraju da nije, šta bi trebalo da se poboljša u nastavnom programu…

Jedna od stvari kojima se Finci najviše ponose kada je riječ o njihovim školama je što su škole jednake za sve, što djeca sa entuzijazmom stiču nova znanja, nisu opterećena izradama domaćih zadataka, već to vrijeme troše na kurseve iz oblasti koje ih zanimaju, jer je primjena praktičnih znanja veoma cijenjena. Kursevi su u matičnim školama, pa tako recimo nastavnik biologije, koji je često i doktor nauka, drži kurs iz botanike itd. Od šestog razreda do kraja srednje škole, djeca imaju neke obavezne predmete, ali većinu predmeta biraju sami i prave svoj raspored, odnosno, svi važni predmeti se moraju pohađati, ali sami određujete da li želite niži ili viši nivo, u zavisnosti od interesovanja. Jedan od obaveznih predmeta je “Finska “, gdje uče o vrijednostima, ljudima, ekonomiji Finske, društvu, partijama itd. Imaju razne projekte, recimo časove roka, popa itd.

Velika matura se polaže na kraju srednje škole i to iz četiri predmeta: finski, matematika, engleski i švedski (koji je obavezan jezik jer je u Finskoj jedan od dva službena jezika). Jedan ispit mora biti sa znanjem na naprednom nivou.

Radi se na tome da svi imaju laptope na nastavi, kao i pametne table. Jedna su od najrazvijenijih zemalja sveta i nema odliva mozgova, što pokazuje da osobe sa završenom školom imaju krajnje zahvalan odnos prema svojoj državi

U skladu sa državnom politikom Finske, školovanje na finskim univerzitetima je besplatno za domaće studente i državljane Evropske unije. Ipak istraživanja su veoma skupa, pa u pomoć priskaču mnoge kompanije, kao što je Nokia, pa svaka od kompanija izdvaja oko 15000 evra u te svrhe. Finska u obrazovanje jednog stanovnika godišnje uloži oko 1500 evra.

Nastavni kadar je ono suštinsko, od njih država traži najviše obrazovanje, ali im je zato data široka autonomija. Prije je model obrazovanja bio više centralizovan, zatim  su nadležnosti  pripale lokalnoj zajednici, da bi na kraju nastavnik odlučivao o svemu. Čak i kada je riječ o finansijama. Reforma obrazovanja je u Finskoj počela sedamdesetih godina prošlog vijeka, posle dosta proučavanja, ali su promjene išle korak po korak. Nisu želeli radikalne skokove i rezove, kako bi se izbjegao stres. Tako se to radi, kada se vodi računa o svakom detalju, sa ciljem napredovanja i ulaganja u obrazovanje, esenciju svakog društva.