Najnovija novela Danijela Penaka ne ponaša se kao svaka druga – priča teče u formi dnevnika koji prati dug život jednog čovjeka, na taj način da su najosnoviji biografski detalji zaobiđeni.

Tako, “Dnevnik jednog tijela” fokusira se na tijelo naratora, tj. fizičko tijela, prije nego na osobu koja je vlasnik istog, i tako ono postaje glavni lik i subjekt ove knjige. Ili, preciznije, kako je narator tačno rekao: stvar je o doživotnom procesu pomirenja njega i njegovog tijela, koje je istovremeno i on sam, ali i njemu najveća zagonetka.

Naša tijela, kako narator navodi u zapisu njegovoj ćerci, su “izdašna iznenađenjima”. Tako on “anatomizira” epizode u kojima ga njegovo tijelo podsjeća da postoji: kada je bolestan (ili hipohondar, što je veoma često), i kada osjeća jak bol ili zadovoljstvo.