Beskrajna priča – M. Ende


Beskrajna priča, knjiga koja je postigla senzacionalan uspjeh širom svijeta, spada među najneobičnija djela napisana u žanru fantastike.  Na stranicama jedne stare knjige, Bastijan, dječak od desetak godina, otkriva tajanstveni svet čarolije – Zemlju Fantaziju, koja lagano propada.

Samo ljudsko biće može ponovo uspostaviti red, i taj veliki zadatak dodijeljen je upravo Bastijanu.  Beskrajna priča može se čitati jednostavno kao uzbudljiva fantastična priča, čiji svijet sačinjavaju noćni vilenjaci i lutajući plamenovi, Močvare tuge i Srebrne planine, Crni kentaur i Kula od slonovače. Ali pored toga, taj svijet nudi nenadmašno upečatljivu viziju moći ljudske imaginacije – moći koju svaki čitalac treba da podijeli sa Bastijanom dok putuje Zemljom Fantazijom.

Beskrajna priča prelazi granice, kako one između različitih kultura, tako i žanrovske granice između knjiga za djecu i knjiga za odrasle.

Ljudske strasti su zagonetne, a djeci je isto kao i odraslima. Oni
koji su tim strastima obuzeti, ne mogu da ih objasne, a oni koji nešto
slično nisu nikada doživjeli, ne mogu da ih shvate. Postoje ljudi koji
stavljaju život na kocku da bi osvojili planinski vrh. Niko, pa čak ni
oni sami, ne mogu sebi da objasne zašto. Jedni sami sebe uništavaju
da bi osvojili srce neke osobe koja ne želi ni da zna za njih. Drugi se,
opet, uništavaju zato što ne mogu odoljeti uživanju u jelu ili piću. Neki
straće sve svoje imanje da bi pobjedili u igri na sreću. Ili sve žrtvuju
jednoj fiksnoj ideji, koja nikada ne može postati stvarnost. Neki vjeruju
da bi mogli biti srećni samo kada bi bili na nekom drugom mjestu, a
ne tu gdje jesu, pa cio život provedu putujući svijetom. A neki nemaju
mira sve dok ne postanu moćni. Jednom riječju, ima onoliko različitih
strasti koliko i različitih ljudi.
Strast Bastijana Baltazara Buksa bile su knjige.
Onaj ko nikada nije presjedio cijelo popodne sa knjigom, zažarenih
očiju i razbarušene kose, i čitao, čitao zaboravljajući svijet oko sebe, ne
primjećujući glad niti hladnoću…
Ko nikada nije čitao potajno, uz svijetlo baterijske lampe ispod po-
krivača, zato što su otac, majka ili neka druga brižna osoba ugasili
svijetlo uz dobronamjerno obrazloženje da sada mora da se spava, jer
ujutru treba tako rano ustati…
Ko nikada nije, otvoreno ili krišom, prolio gorke suze zato što se
završila neka divna priča ili što se treba rastati sa likovima koje voli i
divi im se, za koje strepi i nada se s njima, sa kojima je zajednički pro-
živjeo toliko mnogo pustolovina i bez čijeg bi društva, kako se činilo,
život bio prazan i besmislen…
Ko sve to ne poznaje iz vlastitog iskustva, taj vjerovatno nikada
neće moći da shvati ono što je Bastijan tada učinio.
Dok je buljio u naslov knjige, njemu je naizmjenično bivalo vruće i
hladno. Upravo to je bilo ono o čemu je tako često sanjao i što je, op-
sjednut strašću, priželjkivao: priča, koja se nikada ne završava! Knjiga
nad knjigama!
Morao je da ima tu knjigu, po svaku cijenu!
Po svaku cijenu? To je lako reći! Čak i da je mogao ponuditi nešto
više od tri marke i petnaest pfeninga džeparca, koliko je imao kod
sebe, ovaj neljubazni gospodin Koreander prilično jasno stavio mu je
do znanja da mu ne bi prodao ni jednu jedinu knjigu. Pogotovo je ne
bi poklonio. Stvar je, dakle, bila beznadežna.
Pa ipak, Bastijan je znao da ne može da ode bez te knjige. Sada
mu je bilo jasno da je ovamo došao samo zbog nje, ona ga je na tajan-
stven način prizvala, zato što je htjela k njemu, zato što mu, u stvari,
oduvijek pripada!
Osluškivao je mrmljanje, koje se još uvjek čulo iz kabineta.
Za tren oka hitro sakri knjigu pod skut mantila i obijema rukama
stisnu je uza se. Nečujno koraknu unatrag ka vratima prodavnice, bo-
jažljivo držeći na oku vrata kabineta. Oprezno pritisnu kvaku. Plašio
se da se ne oglase mesingani zvončići, stoga otvori staklena vrata tek
toliko da se provuče. Tiho i oprezno zatvori vrata za sobom.
Onda potrča.
Sveske, udžbenici i pernica u njegovoj torbi tumbali su se i klopa-
rali prateći ritam njegovih koraka. Počelo je da ga probada sa strane,
ali on je trčao dalje.