Mudrac je pažljivo slušao mladićev razlog posjete, ali reče mu da nema vremena da mu objašnjava mu Tajnu sreće. Predložio je mladiću da prošeta palatom i vrati se za dva sata.

„Međutim, htio bih nešto da te zamolim„, doda Mudrac pružajući mladiću kašičicu za čaj u koju doda dvije kapi ulja. „Dok budeš hodao, nosi ovu kašiku tako da se ulje ne prospe.“

Mladić se poče penjati i spuštati spratovima palate, stalno motreći na kašičicu. Kada su dva sata istekla, pojavi se ponovo pred Mudracem.

„Onda?„, upita Mudrac. „Jesi li vidio persijske tepihe u mojoj sobi? Jesi li vidio vrt kojeg je Majstor svih Vrtlara deset godina stvarao? Jesi li primjetio predivne pergamente u mojoj biblioteci?„

Mladić je posramljeno priznao da nije ništa vidio. Jedina mu je bila briga da ne prolije dvije kapi ulja koje mu je Mudrac povjerio.

„Onda se vrati i upoznaj divote moga svijeta„, reče Mudrac. „Ne možeš vjerovati nekome čiju kuću ne poznaješ.“

Već smireniji mladić je uzeo kašiku i ponovo prošetao palatom, ovaj put zagledajući u sve umjetničke radove koji su visili sa zidova. Vidio je vrtove, okolne planine, nježno cvijeće, finoću ukusa kojom je svako umjetničko djelo bilo postavljeno na svoje mjesto. Kada se vratio Mudracu, podrobno mu je opisao sve što je vidio.

„Ali gdje su one dvije kapi što sam ti povjerio?„, zapitao je Mudrac.

Pogledavši u kašičicu, mladić shvati da ih je prosuo.

„To je jedni savjet koji mogu da ti dam„, reče Mudrac nad Mudracima.

„Tajna sreće nalazi se u gledanju svih blagodeti svijeta, a da nikad ne zaboraviš na dvije kapi u kašičici.“