Mali princ ode da ponovo vidi ruže.
Vi uopšte ne ličite na moju ružu, vi još ništa ne značite, reče im on. Niko vas nije pripitomio, i vi niste nikoga pripitomile. Vi ste kao što je bila moja lisica. Bila je to obična lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje napravio svog prijatelja, i ona je sada jedinstvena na svijetu.
Ruže su se osjećale veoma nelagodno.
Lijepe ste, ali ste prazne, reče im on još. Čovjek ne može da umre za vas. Naravno, običan prolaznik povjerovao bi da moja ruža liči na vas. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno zato što sam ja nju zavolio. Zato što sam nju stavljao pod stakleno zvono. Zato što sam njoj napravio zaklon. Zato što sam zbog nje poubijao gusjenice (sem one dvije-tri radi leptirova). Zato što sam nju slušao kako se žali, hvališe ili kako ponekad ćuti. Zato što je to moja ruža.
I on se vrati lisici:
Zbogom, reče joj on…
Zbogom, odgovori lisica. Evo moje tajne. Sasvim je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Suština se očima ne da sagledati.
Suština se očima ne da sagledati, ponovi mali princ da bi zapamtio.
Vrijeme koje si uložio oko tvoje ruže čini tu ružu tako dragocjenom.
Vrijeme koje sam uložio oko moje ruže… reče mali princ da bi zapamtio.
Ljudi su zaboravili tu istinu, reče lisica. Ali ti ne treba da je zaboraviš. Ti si zauvjek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za tvoju ružu…

Na današnji dan 1999. godine “Mali princ”, najpoznatija novela francuskog pilota Antoana de Senta Egziperija, proglašena je za knjigu 20. vijeka u Francuskoj.

Knjiga je prevedena na preko 180 svjetskih jezika i prodana u više od 80 miliona primjeraka, tako da spada u jednu od najprodavanijih knjiga svijeta.