Ako se dogodi uspješno slijetanje ljudi na Mars, mogli bismo otkriti važan trag izvora života na Zemlji, što je svakako jedna od najvećih misterija u istoriji čovječanstva.

Teorija nazvana panspermija, koja datira iz 5. vijeka prije nove ere, govori kako bi određeni oblici života mogli da skaču s planete na planetu, pa čak i na zvijezde, kako bi ih oplodili životom.

Slijedeći ovu teoriju, pojedini naučnici vjeruju kako se prvi život na Zemlji nikada nije formirao na našoj planeti, već je putovao u planetarnim segmentima poput onih s Marsa koji su završili u svemiru nakon snažnog udara, pa su u nekom trenutku pali na Zemlju. Prema toj teoriji, mi bismo mogli biti vanzemaljci, piše Biznis insajder.

Dok neki ovu teoriju odbacuju kao nečuvenu, drugi misle da bi mogla imati nekog potencijala. Ako je to tačno, moglo bi duboko uticati na to kako mi sami sebe definišemo kao vrstu.

Proučavajući geografiju, atmosferu i kompoziciju tla planete, naučnici znaju da je prije nekoliko milijardi godina Mars nekada bio topao, vlažan svijet s uslovima idealnim za život.

Robot ne kopa duboko 

Međutim, nijedan uređaj poslat na Mars nije pronašao dokaz da je tamo ikada postojao bilo kakav oblik života. Moguće je da robot ne može kopati dovoljno duboko ili prikupiti dovoljno validnih uzoraka. Na kraju, možda će upravo čovjek morati da istraži ono što robot ne može. Osim toga, ono što NASA roveru treba da napravi za nedjelju dana, dobro opremljeni čovjek može uraditi za 15 minuta, prema mehaničkom inženjeru Bilu Najru, koji je ovaj podatak objavio u svojoj knjizi ‘Nezaustavljiv: Korišćenje nauke za promjenu svijeta’.

“Da na Marsu pronađemo mikrobe koji su povezani s onima na Zemlji, takvo bi otkriće promijenilo smjer ljudske istorije… svi bi se osjećali drugačije o tome šta znači živjeti u kosmosu”, piše Najr.

Ovakvo otkriće ipak ne bi došlo niotkuda, smatra Linda Bilings iz NASA.

Traženje uvjerljivog dokaza 

“Kao što je slučaj s većinom naučnih otkrića, otkriće vanzemaljskog života biće vjerovatno produženi proces. Tvrdnje o dokazima vanzemaljskog života biće podložne razmatranju, a drugi će naučnici nastaviti da traže dalje dokaze”, kaže Bilings.

Jedan primjer ovog produženog procesa dogodio se sredinom ’90-ih kada je tim naučnika objavio da su otkrili uvjerljiv dokaz vanzemaljskog života na meteoritu, odnosno kamenu formiranom na Marsu, koji je uslijed snažnog udara asteroida na Mars odbačen u svemir pa je u nekom trenutku stigao do Zemlje. Do danas su naučnici identifikovali 132 takva “marsovska” meteorita.

1996. NASA tim objavio je dokument u kom je navedeno kako su identifikovali organske spojeve na meteoritu ‘ ALH8400’, otkrivenom na Antarktiku, koji bi mogao biti fosilizovan dokaz vanzemaljske nanobakterije.

“Zajednica astrobiologa provela je godine istražujući te tvrdnje. Na kraju je postignut konsenzus u naučnoj zajednici da originalna tvrdnja da fosilni dokaz marsovskog života nije bila jača od kritike”, kaže Bilings.

NASA je spremna 

Ako astrobiolozi u nekom trenutku otkriju da je život došao s Marsa, NASA će biti spremna za ono što dolazi nakon toga.

2011. NASA i Biblioteka američkog Kongresa osnovali su Astrobiološki program, koji istražuje filozofske, religijske, pravne i kulturne implikacije povezane s mogućim otkrićem vanzemaljskog života.

Trenutni direktor programa je Natanijel Komfort, istoričar i profesor na Institutu za istoriju medicine na Univerzitetu Džon Hopkins, koji je podijelio svoj stav o tome šta bi činjenica da u svakome od nas leži mali Marsovac, zapravo mogla značiti.

“Ne bi promijenila mišljenje onih koji bukvalno interpretiraju Bibliju. A ostatak evolucije bi se nastavio kao i do sada. Tabloidi bi naravno imali ‘mesa’. Ali čim bi naslovne strane sa tom temom pale u zaborav, mislim da bi se život nastavio kao i do sada. Akademici bi debatovali o pitanjima ljudskog identiteta. Principi moralnog ponašanja ostali bi isti”, smatra Komfort.

Međutim i Komfort i Biling smatraju kako je ideja o tome da ljudski rod zapravo potiče s Marsa, malo vjerovatna.

“Mars bi mogao biti bolje mesto za stvaranje života”

“Čini mi se vrlo nevjerovatno da život na Zemlji dolazi s Marsa, ili od negdje drugdje. Logika i podaci koje smatram najuvjerljivijima odbacuju ideju da život uopšte dolazi od ‘sjemena’, bilo ono vanzemaljsko ili ne”, kaže Komfort.

Naučnik Stiven Bener, hemičar i jedan od vodećih stručnjaka o porijeklu života misli drugačije. 2013. na jednoj od konferencija kazao je da bi Mars mogao biti bolje mjesto za stvaranje života od Zemlje. To je stoga, smatra, jer metoriti koji dolaze s Marsa sadrže više bora i molibdena – važnih prethodnika u formiranju RNK – nego što ih je bilo u ranoj fazi razvoja Zemlje.

Kristofer Edkok i Elizabet Hausrat, istraživači na Univerzitetu Nevada 2013. su otkrili da su fosfati – drugi važan sastojak za formiranje RNK, DNK i osnovnih proteina – u marsovskim meteoritima lakše tope u vodi, nego oni na ranoj Zemlji.

A budući da se smatra da je život počeo u prisutstvu vode, njihova istraživanja sugerišu da je vjerovatnije da je Mars bio spremniji za stvaranje života od Zemlje.