Rana moderna umjetnost sa početka dvadesetog vijeka nerijetko se čini nedostupnom, kao i takvom da dolazi niotkuda; pogotovo kada nam bivaju predstavljana putem kataloga koji samo sumiraju umjetnički neiscrpnu epohu.

Ali, provodjenjem više vremena u modernoj umjetnosti – analizirajući cijele repeortare modernih umjetnika, tj. kako su različite škole i individue zajedno napredovalo – postajemo svjesni da sva ta umjetnost, čak i njeni najradikalniji i najčudniji primjeri; da svi njeni umjetnici nikad ne napreduju izolovani od ostalih.

Na primjer, Moneov Japanski Most iznad, iz 1920. Ovdje je predstavljenscena iz njegove bašte, koju je rani impresionista naslikao nebrojeno puta. U ovoj, jednoj od finalnih slika mosta, primjećuje se pobuna crvenih, narandžastih i žutih koje su razbacane pokretima četkice koje su na pragu uništenja cijele scene. Iako je istorijski poznata činjenica da je Mone imao problema sa vidom, koji su itekako uticali na njegovo viđenje boja u ovom periodu, nije teško primjetiti počast koju je Mone odao Van Gogu, čiji su radovi imali veliki uticaj na stvaralaštvo Monea.

Ovo je rad Džordžije O’Kif iz 1919. pod imenom Jezero George, Kaput i Crvene. Na njemu možemo vidjeti živopisne djelove karakteristične za rad Eduarda Manea i fovističkih umjetnika, poput Henrija Matisa. Obojica su imali veliki uticaj na Američke moderniste poput O’Kif, Edvard Hopera i Čarlsa Demuta. Ove slike se nalaze u Muzeju Moderne Umjetnosti u Njujorku (MoMA), pored hiljade drugih koji ukazuju na razvijanje i korelacije moderne umjetnosti u Evropi i Americi. Tako, polovina ovih djela je objavljena (oko 65 hiljada) u digitalnoj kolekcije MoMA-e.

Kolekcija sadrži djela iz perioda od 1850 do danas, i tu su uključene slike, instalacije, crteži, filmovi, skulpture, fotografije od preko 10 hiljada autora.