U subotu 100 godina od rođenja Edit Pjaf


Slavna francuska šansonjerka Edit Pjaf bi ovog mjeseca, tačnije 19. decembra, napunila 100 godina, a njena muzika nije ni najmanje izgubila na snazi i aktuelnosti.

Dvije današnje pop dive, Madona i Selin Dion, odale su joj priznanje u danima najžešćih terorističkih napada na Francusku u posljednjih pola vijeka.

“Iskusila je traumu na svojoj koži. Znala je šta je bol. Prolila je dosta suza tokom svog života”, kazala je njena rođaka Kristin Lom.

“Sigurna sam da bi, da je danas živa, bila duboko pogođena onim što se desilo”, navela je ona.

Pjevačica, kojoj su njeni sunarodnici nadjenuli nadimak “Vrabac” (Pjaf), jer je bila visoka svega 1,46 metra, počela je da pjeva na ulicama Pariza. Zahvaljujući svom specifičnom, prodornom glasu postala je glas Francuske u svijetu.

Diskografska kuća Parlophone obilježiće 100-godišnjicu njenog rođenja specijalnim boks setom, “Integrale 2015”, sa 350 snimaka, među kojima su snimci jednog intervjua iz 1962. i sedam nastupa uživo. Riječ je 20 CD-a sa ukupno 20 sati remasterizovanog materijala.

“Njen glas ju je izdvajao od ostalih pjevača. Kada bi zapjevala sve bi stalo. Svi bi slušali, a njen glas je pogađao pravo u dušu”, kazao je Matje Mulen, supervizor boks seta.

Edit Pjaf je rođena kao Edit Ðovana Gasion u radničkom kvartu Belvil, u Parizu, gdje je pjevala s ocem, cirkuskim akrobatom. Karijeru je započela 1935, nastupajući u noćnim klubovima. Ubrzo se proslavila i postala prva Francuskinja koja je osvojila Ameriku.

Pjaf, među čijim pjesmama su najpoznatije “La vie en rose”, “Milord”, “Non, je ne regrette rien”, “L”hymne a l”amour”, “Padam, Padam”, “Sous le ciel de Paris”, umrla je 10. oktobra 1963. od iscrpljenosti i bolesti jetre.

“Živela je svoje pjesme. Svaka njena pjesma bila je kao priča koju je ispredala publici”, kazala je Lom koja je 2013. objavila knjigu “Posljednja ljubav Edite Pjaf”.

“Njene pjesme su često bile tužne, ali je u njima uvijek bilo malo mjesta za nadu i bolje dane”, rekao je Mulen, dodavši da su one predstavljale Editin život, ali i život svakog čovjeka.

“To je razlog zašto ju je publika toliko voljela”, zaključio je on.