Pod sloganom “One” koji, ističe Čilovićeva, ukazuje na “vjekovnu traumu ženskog glasa koji se bori za identitet i svoju snagu”, festival će ugostiti spisateljice iz Crne Gore i regiona, a Čilovićeva “Vijestima” otkriva neka od prvih poznatih imena.
“Sa velikim zadovoljstvom ću Vam najaviti dolazak Ane Ristović iz Beograda koja se smatra jednom od najboljih pjesnikinja srednje generacije sa prostora bivše Jugoslavije. Ugostićeno i dobitnicu Nagrade Meša Selimović za roman godine u 2019. godini, Senku Marić iz Mostara, Lidiju Deduš iz Varaždina koja je jedna od najangažovanijih pjesnikinja iz Hrvatske, a tu su i crnogorske spisateljice Dragana Tripković, Tanja Bakić, mlada pjesnikinja iz Rožaja Amra Tahirović, bihorska pjesnikinja Dijana Tiganj koja je zaposlena u gimnaziji “Panto Mališić” u Beranama, kao i mnoge druge. Naravno, to nije sve! Biće održana i tribina o rodnom čitanju filma ‘Ljepota poroka’ Živka Nikolića, a pripremamo i još mnogo aktvnosti”, ističe Čilović.

Iako je festival posvećen “ženskim” ostvarenjima, ona ističe da nije pobornica dijeljenja književnosti na mušku ili žensku.

“Nijesam pobornica da se književnost dijeli na mušku ili žensku. Ili ima kvalitet ili nema, tu su stvari jasne. Ipak, činjenica je da autorke nemaju dovoljno prostora i da je svaki napor skoro uvijek individualan, te mislim da je uvezivanje potrebno kako bi se stvorila određena snaga na koju bi književnice mogle da računaju. Cilj festivala, samog po sebi, jeste da (za)živi, da ima svoj kontinuitet, da postane mjesto susreta i da razvija svoje ideje. Ovo je njegovo rađanje, a moramo mu udahnuti život, jer je prava čast i privilegija na samom početku okupiti ovakva imena i on treba i može da ponudi i više samo ako svi zajedno shvatimo njegovu vrijednost”, poručuje Čilović.

Ona zaključuje da je primaran cilj da se dopre do onih koji smatraju da ih se ova tema ne tiče.

“Često mi se čini da žene u patrijarhalnom društvu, a naše društvo jeste takvo, imaju problem da usklade sva očekivanja koja su često i nametnuta. Stvar je izbora, no ako izbor ne zavisi samo od nas, onda se postavlja pitanje kako da se prevaziđe prividna ravnopravnost. Žene se često koriste da popune forme, kvote, dok suštinski njihov glas ostaje nečujan ili zapostavljen. Ovaj festival mora i treba da dopre i do onih žena koje čine javni prostor, ali primarno do onih koje smatraju da se njih ova ‘ženska priča’ ne tiče, jer neće dovesti do veće ravnopravnosti. Baš zato smatram da moramo birati da nas se tiče, jer u suprotnom imaćemo samo priču o ravnopravnosti ali ne i njene rezultate”, tvrdi Čilovićeva.

Rebeka Čilović je diplomirana pravnica, ali ističe da je ona, prije svega, pjesnikinja.
“Poezija je moj dom i ovim festivalom lično pokazujem koliko mi je važna. Naravno da ću sa mojim prijateljicama pročitati par pjesama, jer prije i nakon svega ja sam pjesnikinja koja dok čeka nove stihove, uživa u mogućnosti da radi ono što voli, a to je da čita i opet na sreću, druži se sa pjesnikinjama koje su važne za literaturu i kulturu”, kaže ona.
Iza sebe ima objavljenu zbirku kratkih priča “Sloboda u slovu“ i zbirke pjesama “Zvonke smelosti“ i “Album za prognane”. Uvrštena je u 10 najboljih mladih stvaralaca Crne Gore, kao i u Antologiju savremene crnogorske proze i poezije i u svjetsku Antologiju ženske poezije koju je priredila Sunita Paul. Učesnica je mnogobrojnih manifestacija, a njeni radovi su zastupljeni u mnogobrojnim domaćim i inostranim časopisima.

Na pitanje kakav je položaj mladih stvaralaca u Crnoj Gori, Čilovićeva ističe da dobar tekst uvijek nađe svoj put do čitalaca i javnosti iako je taj put težak.

“Put je težak i dug, ali kvalitet određuje naše domete, a dobar tekst uvijek nađe svoj put. Naravno da postoje određene barijere, ali da nije tako, možda bi i draž usahnula. Danas je lako doći do knjige, pa i do izdavača, ali u moru svega napisanog ja biram samo kvalitet i borim se za njega”, priča Čilovićeva.

Preuzeto sa portala vijesti.me