Podučavanje demokratije: Šta škole treba da čine

Podučavanje demokratije: Šta škole treba da čine

Like
499
0
Thursday, 24 December 2015
Democratic Voice of Youth

Demokratski građani su u stanju da ispitaju strukturalne uzroke društvenih problema i da traže rješenja, a takav zadatak mogu izvršiti zahvaljujući poznavanju društvenih kretanja i različitih strategija za promjene. Dok se većina slaže da je građansko učešće u opadanju, kada dođemo do preciznijeg pitanja o tome šta demokratija zahtijeva i kakav nastavni plan i program bi najbolje promovisao takve zahtjeve, onda konsenzus slabi. Jer za neke, predanost demokratiji jeste očekivanje da se zaštiti liberalni pojam slobode, dok se za druge primarno radi o jednakosti. Za neke, ključ je civilno društvo, dok je za druge slobodno tržište velika nada za demokratsko društvo. Za jedne, dobri građani u demokratiji rade dobrovoljno (volontiraju), dok za druge, dobri građani aktivno učestvuju u političkom procesu tako što glasaju, protestvuju i učestvuju u političkim kampanjama.

Ove razne vizije građanstva nisu uvijek u sukobu. Građanin koji volontira može isto tako biti dobar susjed i da, na primjer, radi na promjeni nepravednog zakona. Međutim, kada treba donijeti odluku o nastavnom programu, ovi se ciljevi ne slažu obavezno; aktivnosti koje su usmjerene prema ciljevima jedne vizije građanstva ne slažu se obavezno sa ciljevima koji se odnose na neku drugu viziju. Dakle, prije no što izvijestimo o načinima na koji uspješni programi koje smo proučavali razvijaju demokratsko građanstvo, potrebno je da razjasnimo šta podrazumijevamo pod demokratskim građaninom.

Izrazito veliki broj školskih programa prihvatio je viziju građanstva lišenu politike. Ovo je posebno istinito za incijative koje se odnose na „služenje u zajednici“ i obrazovanje/odgoj karaktera koje odnedavno zaokupljaju tako puno pažnje. Ovi programi imaju za cilj da promiču uslužnost i dobar karakter, ali ne i demokratiju. Oni dijele jednu orijentaciju ka razvoju individualnih crta karaktera (iskrenost, poštenje, samodisciplinu, marljivost), volonterizam i milosrđe ali bez podučavanja o društvenim pokretima, društvenim transformacijama i sistemskim promjenama.

Karakter je ono što je bitno, karakter se pika! Koalicija, na primjer, zagovara podučavanje učenika da «postupaju s poštovanjem prema svakome… da na miran način savladavaju ljutnju… da imaju razumijevanja za osjećaje drugih.. da slijede zlatno pravilo… koristi dobre manire», itd. Ovi programi žele da učenici «ne prijete, ne udare ili ozlijede bilo koga upotrebom ružnih riječi». Ostali programi nadaju se da će razviti saosjećajne građane uključujući učenike u dobrovoljne aktivnosti. Kao što je prikazano od strane Points of Light Foundation ovi programi gaje nadu da «pomažu u rješavanju ozbiljnih društvenih problema» na taj način što «uključujuu dobrovoljne aktivnosti što više ljudi i na što efikasniji način». Ovi programi daju prednost pojedinačnim djelima suosjećanja i ljubaznosti nad kolektivnim naporima da se poboljšaju politike i institucije.

Naglasak stavljen na usluge i karakter također se odražava i u univerzitetskim programima. Prema posljednjoj analizi od 599 programa za univerzitetske istraživače su našli da 50 % sadrže direktnu uslugu, uključujući podučavanje, služenje hrane, prikupljanje odjeće i akcije davanja krvi. Ostalih 42% pružali su tehničku pomoć kao što su obuka za rad na računarima i radionice za lidere. Samo 1% su uključivali političko zagovaranje, kao što je formiranja savjeta podstanara, pisanje nacrta zakona itd.

Dio teksta «Podučavanje demokratije: Šta škole treba da čine?» autora Joseph-aKahne i Joel-a Westheimera koji je objavljen u časopisu „Phi Delta Kappan“, Vol.85, No.1, Septembar 2003.

Comments are closed.