Pet klasika naučne fantastike


1. Ja, robot, 1955 – Isak Asimov

Ova kolekcija kratkih povezanih priča je promjenila ljudsku percepciju robota. Asimov je izmislio „tri zakona robotike“, koji su inkorporirani u mnoštvo priča o humanoidnim robotima koje su došle posle njega, ali i u radove inženjera robotike.

2. Vremenska mašina, 1895 – H. G. Vels

Kao jedna od knjiga koja je oblikovala žanr, „Vremenska mašina“ je jedna od prvih priča gde se putovanje kroz vrijeme povezuje sa naukom umesto magijom i spiritualizmom. Njegov opis industrijskog podzemnog grada Morlok i hipi grada Eloi na površini je formirala način na koji su ljudi zamišljali budućnost nekoliko narednih decenija.

3. Čovjek praznih šaka, 1974 – Ursula LeGvin

Roman o anarhističko-feminističkom društvu koje se odvaja od represivnog, konzumerističkog društva kako bi živjelo na mesecu. Ovaj živopisni prikaz ova dva društva predstavlja priču o tome kako nijedna kultura ne može u potpunosti da izbriše nepravdu.

4. Mi, 1921 – Jevgenij Zamjatin

Futuristička distopija koja je imala znažan uticaj na Orvelovu knjigu „1984“ i Hakslijev „Vrli novi svet“. Radnja se odvija u dalekoj budućnosti u kojoj cijelo čovječanstvo živi u jednoj državi u strogo diktiranim uslovima, ljudi se zovu po brojevima i žive u staklenim kućama gdje su stalno pod nadzorom stražara. Jedan od njih, D-503, nailazi na pokret otpora.

5. Kriptonomikon, 2000 – Nil Stivenson

Ova višeslojna priča o vremenu, svemiru i svijesti istražuje međupovezane sile novca i nauke koje su dovele čovječanstvo u 21. vek.