Neponovljiv je momenat kada po prvi put čujemo neku pjesmu. Ono što ga čini čarobnim jeste upravo taj osjećaj nedostižnosti, koji se krije iza desetina ponovnih slušanja ni nalik onom suštinskom – prvom.

Ali, vjerovatno je ova verzija ‘Rapsodije u plavom’ Džordža Geršivna nešto nalik tom osjećaju – ovo je verzija na kojoj Geršvin lično svira, i to na debitantskom izvođenju ove numere iz februara 1924. godine, u njujorškoj Eolskoj hali na Menhetnu.