U narednim redovima možete saznati kako su stvarani ili uništavani društveni pokreti, pravdavani ratovi, promovisane određene ideološke struje,…

Noam Čomski, filozof, politički aktivista i lingvista, pokušao je listom deset najčešćih i najefikasnijih strategija da objasni kako se, zahvaljujući medijskoj propagandi i zloupotrebom medija, pribegava manipulaciji stanovništvom.

Lista kao takva predstavlja štivo koje ne bi trebalo zaobići, posebno ukoliko plediramo na razvoj sopstvenog kritičnog uma i nepokolebljivo proaktivne ličnosti.

Dakle, ako negujete aktivističku dušu, ako smatrate da imate snage i energije za promjene sebe i raznih nepravdi oko sebe, pročitajte tekst koji je ovde prenesen u svojoj autentičnosti i samim tim- vrlo je inspirativan.

  1. PREUSMJERAVANJE PAŽNJE

Ključni element društvene kontrole je strategija distrakcije ili ometanja koja će odvratiti pažnju javnosti od važnih pitanja i promjena o kojima odlučuje politička i ekonomska elita, kroz tehniku kontinuiraih ometanja plasiranjem beznačajnih informacija. Strategija distrakcije je vrlo bitna i za sprečavanje javnog interesovanja za osnovna saznanja iz nauke, ekonomije, psihologije, neurobiologije i kibernetike.

“Držite pažnju javnosti daleko od stvarnih društvenih problema, okupirajte im misli pitanjima bez važnosti. Držite javnost zauzetom, zauzetom, zauzetom, tako da nema vremena za razmišljanje, vratite ih natrag na farmu među druge životinje.”
Izvod iz knjige “Tiha oružja za tihi rat”, Cody Goodfellow

  1. STVORITI PROBLEME PA PONUDITI RIJEŠENJE

Metoda se naziva i “problem-reakcija-riješenje.” Ova metoda stvara problem, “situaciju” koja izaziva reakcije u javnosti, nakon čega se nude riješenja kojima bi se, u normalnim okolnostima, javnost protivila.

Na primjer: Pustiti da se razvije i pojača urbano nasilje  ili dogovoriti krvave napade kako bi javnost sama zatražila nove sigurnosne zakone i pravila, iako na štetu sopstvene slobode. Ili: stvoriti ekonomsku krizu, te prihvatiti recesiju kao nužno zlo i na kraju smanjiti socijalna prava i redukovati javne službe.

  1. STRATEGIJA POSTUPNOSTI PROMJENA

Naterati javnost da prihvati neprihvatljivo, tj. primjeniti postupno prihvatanje promjena, na kapaljku, ako treba i godinu ili više. Na ovaj su način uvedeni novi radikalni društveno-ekonomski uslovi (neoliberalizam) tokom 1980-tih i 1990-tih: privatizacija, nesigurnosti, fleksibilnost, masovna nezaposlenost – zapravo promene koje bi izazvale revoluciju kada bi se uvele odjednom.

  1. STRATEGIJA ODLAGANJA

Još jedan način prihvatanja nepopularnih odluka jeste njihovo predstavljanje kao “bolnih i nužnih”, kako bi se zadobila saglasnost javnosti za buduće promjene. Lakše je prihvatiti buduću žrtvu nego trenutno žrtvovanje. Prvo, jer se napor neće desiti odmah. Drugo, jer javnost ima sklonost ka očekivanju da će se sve “sutra popraviti”, te da će se njihovo žrtvovanje verovatno izbeći. To daje javnosti više vremena da se navikne na ideju promjene i da je na kraju prihvati sa rezignacijom.

  1. UPOTREBA DJEČIJEG JEZIKA

Većina reklama usmerenih na širu javnost koristi govor, argumente, likove i naročito dječije intonacije, kao da se obraćaju maloj djeci ili mentalno nedovoljno razvijenm osobama. Što više žele zabluditi gledaoce, to više primjenjuju infantilne tonove.
Zašto?

“Ako se obratite osobi kao da je u dobi od 12 godina ili manje, tada će, zbog sugestije, vrlo vjerovatno odgovor ili reakcija te osobe biti lišena kritičkog osećaja kao i u osobe od 12 godina ili mlađe.”
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

  1. KORIŠĆENJE EMOCIJA

Zloupotreba emocija je klasična tehnika koja se koristi za izazivanju kratkog spoja u procesu razumnog prosuđivanja. Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvesnom za implementaciju i prihvatanje ideja, želja, briga, bojazni ili prinuda, ili pak indukovanje određenih ponašanja.

  1. DRŽATI JAVNOST U NEZNANJU I PROSJEČNOSTI

Učiniti javnost nesposobnom da razume tehnologije i metode koje se koriste za njihovu kontrolu i porobljavanje.

“Kvalitet obrazovanja nižih društvenih slojeva treba da bude što slabiji ili ispod prosjeka, da bi razlika između obrazovanja viših i nižih slojeva ostala nepremostiva”.
Izvod iz “Tiha oružja za tihi rat”

  1. OHRABRIVANJE JAVNOSTI DA BUDE ZADOVOLJNA SVOJOM PROSJEČNOŠĆU

Promocija stava u javnosti da je moderno i poželjno biti glup, vulgaran i neobrazovan…

  1. STVARANJE OSJEĆAJA KRIVICE

Usmeravati pojedinca da vjeruje kako je on jedini krivac za vlastitu nesreću, zbog neuspeha svoje inteligencije, svoje nesposobnosti ili nedovoljnog truda. Dakle, umesto pobune protiv ekonomskog sistema, pojedinac ne djeluje jer samog sebe krivi za neuspjehe, što dovodi do depresivnih stanja kojem je jedina uloga sprečavanje akcije. A bez akcije nema revolucije!

  1. UPOZNATI POJEDINCA BOLJE NEGO ŠTO ON POZNAJE SAMOG SEBE

Brz razvoj nauke u poslednjih 50 godina stvario je sve veću provaliju između znanja koje posjeduje prosječan čovjek i znanja koje posjeduju i koriste vladajuće elite.
Zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, “sistem” ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu. Sistem je u mogućnosti da bolje razumije običnog čovjeka nego što on poznaje sam sebe. To znači da, u većini slučajeva, sistem posjeduje više kontrole i ima veću moć nad pojedincem nego što pojedinac ima nad samih sobom. 

Izvor: Noam Chomsky – “10 strategies of manipulation” by the media