Djela američkog pisca Ernesta Hemingveja (1899. – 1961.) ubrajaju se u klasike svjetske literature. Hemingvej je vodio intenzivan život u kojem su dobar dio zauzimali lov, ribolov, piće i žene. Sa druge strane, bio je strastveno zainteresovan za književni rad koji mu je, između ostalog, donio Pulicera i Nobela za „Starac i more“ .
Hemingvej je imao „čvrste“ radne navike kojih se pridržavao gotovo „religiozno“ dok je aktivno radio na nekom djelu. Kada je riječ o pisanju možemo ih izdvojiti nekoliko:
Započinjao je sa pisanjem rano ujutru. Ustajao je oko šest ili ranije i odmah započinjao sa radom kako bi izbegao vrućinu i pisao u tišini. Prekidao bi oko podneva ili ranije.
Pisao je svaki dan od 500 do1000 riječi. Ovo se odnosi na periode kada je aktivno radio na romanu ili pričama. U periodima između nije se striktno pridržavao rasporeda, umio je da po nekoliko dana „nestane“ provodeći vrijeme u lovu i ribolovu. Inače, on je svaki dan brojao riječi koje je u toku rada napisao da se ne bi zavaravao u pogledu toga koliko zapravo piše. Brojke je zapisivao na tabli na čijem vrhu je bilo napisano „So as not to kid myself“.
Prekidao bi pisanje kada mu dobro ide. Kako je sam rekao u jednom intervjuu, imao je običaj da prekine pisanje kada se zahuhta i u trenutku kada zna kako će se roman ili priča dalje razvijati. Tako je bio spreman da odmah ujutru nastavi započeto bez čekanja inspiracije. Verovao je da na taj način unaprijed sprečava „stvaralačku blokadu“ jer je svaki novi radni dan počinjao na „talasu“ prethodnog.
Nije pričao drugima o romanima i pričama na kojima je radio. Hemingvej je smatrao da nije dobro raspravljati o „radovima u toku“ jer to „ubija“ zadovoljstvo samog procesa pisanja.
Ovakav režim pisanja pomogao je Hemingveju da napiše deset romana (tri su objavljena posthumno) i sedam zbirki pripovjedaka. Inače, ovaj autor je pisao stojeći tako da se slobodno može reći da je „izgarao“ i fizički dok je pisao.
Ernest je „odbacivao“ dosta napisanog teksta, jednom je čak rekao da piše „jednu stranicu remek djela na 91. stranicu sranja.“
Iz „gomile“ Hemingvejovih ostalih citata izdvajamo sledeće:
Nijedan prijatelj nije vjeran kao knjiga.
Sve što treba da uradiš je da sjedneš za pisaću mašinu i krvariš.
Upravo ovaj poslednji citat dobro oslikava Hemingvejev način – pisao je sa mnogo strasti ali imnogo discipline. Vjerovatno i strast bez discipline i obrnuto mogu da donesu neke rezultate, ali za dugoročnije bavljenje pisanjem poželjno je i jedno i drugo. Neki bi rekli i – neophodno.
Izvor: http://pisanje.net/.