Kako čovjek utiče na ekosistem – Epoha Antropocena


Ideja da živimo u epohi Antropocena se već duže vrijeme nalazi u centru svih ekoloških rasprava. U pitanju je epoha koju je obilježio uticaj čovjeka na geološki razvoj planete i uopšte, uticaj ljudskih aktivnosti na ekosistem. Nedavno predstavljena studija, objavljena u časopisu “Science”, pruža čvrste dokaze o tome da je ova nova epoha zaista nastupila, zamjenjujući epohu Holocen započetu prije 12 000 godina. Ovo pitanje bi zvanično trebalo da riješi Međunarodna komisija za stratigrafiju (ICS) kasnije ove godine.

Kako se navodi studiji, trag postojanja čovjeka na Zemlji je opšteprisutan. Brzina kojom raste nivo ugljen-dioksida i metana u atmosferi zbog sagorijevanja fosilnih goriva, daleko je značajnija od promjena koje su definisale početak Holocena. Kao još jednu od posledica čovjekovog prisustva, studije navode činjenicu da se godišnje  proizvede 300 tona plastike, od koje većina završi u okeanima, dok čestice mikroplastike, čije su velike količine prisutne u prirodi, ostaviće prepoznatljive fosilne tragove za buduće generacije.

Što se tiče divljih životinja, jedan od naznaka početka nove epohe je njihovo nasilno iseljavanje iz svojih staništa, pa se danas samo 25% ukupne površine smatra divljinom, u odnosu na 50% prije tri vijeka. Tako dolazi do stope izumiranja vrsta koja je daleko iznad prosjeka, što će dovesti do šestog velikog istrijebljenja.

Takođe, studija ukazuje na uticaj upotrebe vještačkog đubriva, koja znatno mijenja geološki sastav Zemljine površine. Znatno veći i jasniji otisak u geološkom smislu jeste prisustvo izotopa 14C i 293Pz u slojevima Zemlje, kao rezultot testiranja nuklearnog oružja.

“Ova studija pokazuje da su promjene toliko velike poput onih koje su zadesile Zemlju na kraju ledenog doba. Ovo je velika stvar”, navodi profesor Colin Waters, geolog na Britanskom geološkom institutu i autor ove studije.

Početak ove epohe se definiše sredinom 20. vijeka kao rezultat ubrzanog tehnološkog napretka i rasta populacije i potrošnje nakon Drugog svjetskog rata. Dokazi o tome se mogu naći u slojevima uzoraka leda Grenlandskih glečera, od kojih, kako navodi Waters, većina neće postojati za 10 000 godina.

Waters ističe da ova studija nije konačni dokaz, već predstavalja doprinos debati o tome da li bi ova epoha trebalo da bude ozvaničena od strane Međunarodne komisije za stratigrafiju. Ukoliko bi ICS proglasio početak nove epohe, to bi, kako kaže Waters,  pomoglo da javnost sagleda razmjere onoga što činimo planeti na kojoj živimo.